Osječko rodilište

sigurno si dobila pola doze jer mi je prijateljica rekla da se odvratno osjećala jer nije osjetila noge. Baš mi je drago što si mi ovo rekla jer ću sad sigurno uzeti epi kad budem rađala. A jel boli kad ti zabode iglu?

pisala sam negdje iznad da je osjecaj totalno blesav , ne boli al je malo ljigavo , nesto totalno drugacije

ja se inače bojim igli više nego vraga,tako da samo zbog toga razmišljam da ju ne primim.

Jel zna netko što je s hyppolitom? Je li u bolnici? Je li sve dobro prošlo??? (spominjala je da ima problema sa srcem)

Ej dobro sam, išla sam na ultrazvuk da ustanovim kako mi je beba, trudnoća je ok, zadovoljavajuća. Ja imam problema sa srcem, imala sam operaciju, pa me to malo plaši. Sve je ok, beba napreduje, ja zadovoljna jel je sve ok. Ne brini. Pozdrav!

nika09 je napisao/la (Pogledaj post): › tu kod nas ti ne našpricaju da ti utrne nego te samo ubodu.

Ovo stvarno nije točno! U KB Osijek se na mjesto uboda obavezno aplicira lokalni anestetik.

I ne može se ženi dati "pola doze", nego niže koncentracije anestetika koje će ukloniti bol ali ne i motoričku funkciju. Zato je majaaždaja osjetila izgon i mogla kontrolirati mokrenje.

Epiduralna se može dati jednokratno, injekcijom, a može se umetnuti i epiduralni kateter pomoću kojega se anestetik daje kontinuirano, kao spora infuzija, ili ponavljano (ako se porod oduži).

Što se tiče porodnih kliješta, ne koriste se "redovno" nego prema potrebi. Vjerojatnost za to je upravo jedan od nedostataka epiduralne anestezije.

Što se tiče priča o osječkom rodilištu... žene su veliki pisci, tako da opisi poroda ponekad podsjećaju na znanstvenu fantastiku. Trebale bi biti opreznije s prepričavanjem tih mitskih bitaka u rodilištu, jer to negativno utječe na buduće majke. Od samog odlučivanja na trudnoću, do straha pred porod i za vrijeme istoga.

Zdravstveni su djelatnici najčešće, nažalost, samo "tehnička podrška". Zato bi bilo idealno da porodu prisustvuje otac djeteta, vaša majka, sestra, prijateljica...

Nisu svi zdravstveni djelatnici mesari, a nisu ni krivi što porod boli.

Strah može dovesti do komplikacija pri porodu, pa ne vidim čemu vodi svo ovo zastrašivanje. Nisam rodila, ali vjerujem vam na riječ da boli. Ipak, prisustvovala sam mnogim porodima i nitko još od tih bolova nije umro. Dapače, kad mama dobije dijete u naručje, njeno lice djeluje toliko blaženo i spokojno, kao da je iste sekunde zaboravila prethodnih nekoliko sati.

Ne čini li vam se da ste malo cendrave? Ne valja hrana, ne valjaju ulošci, ne valja osoblje, ne valja ništa.

Mene nadrkani zdravstveni djelatnici živciraju jednako koliko i vas. Ali sestra na koju se istresete nije kriva što bolnica ne nudi always uloške, kavijar i svilene plahte.

Kad sam već kod plahti... koje je to godine bilo, kada su žene spavale na krvavim plahtama?! Baš bih htjela vidjeti sestru koja bi imala muda ostaviti doktoru krvavu plahtu na krevetu za vizitu.

Osim toga, i sama sam prije godinu dana ležala na ginekologiji s teškim krvarenjem i, kad sam se jednog jutra probudila u lokvi krvi, tražila sam od sestre plahtu da si sama namjestim krevet. Došla je iste sekunde i promijenila mi plahtu, nije mi dala da mrdnem prstom, a ja sam ranije isto čula priče kako tjeraju pacijentice da si same namještaju krevete.

Što se tiče gume na madracima na kirurgiji... Guma se sterilizira, madrac vrlo teško. Pretpostavljam da vam je draže znojenje od inficiranih rana.

Bolnica nije hotel, nego nužno zlo. Ne kažem da ne bi moglo biti bolje, ali na temelju pojedinačnih slučajeva se stigmatizira kompletno zdravstvo. Stalno slušam jednake priče i ne vidim kako to pomaže našim bolesnicima ili, u ovom slučaju, budućim majkama. Može im jedino utjerati strah u kosti i učiniti njihovo bolničko iskustvo još gorim.

hyppolita je napisao/la: › Ej dobro sam, išla sam na ultrazvuk da ustanovim kako mi je beba, trudnoća je ok, zadovoljavajuća. Ja imam problema sa srcem, imala sam operaciju, pa me to malo plaši. Sve je ok, beba napreduje, ja zadovoljna jel je sve ok. Ne brini. Pozdrav!

O.k. drago mi je, drži se!

wendy je napisao/la: › Ne čini li vam se da ste malo cendrave?

E pa, ako i jeste cendrave - tamo će vas "očeličiti". Nije ni to loše... Na brzinu odrastete i shvatite da nemate pravo više na vlastitu cendravost, tron kraljice cendravosti morate prepustiti novom stvorenju. I nije vam žao... Tako to ide.
To je mjesto gdje dobijate novi centar svijeta, pa nije to bezbolno!

wendy je napisao/la: › Ne čini li vam se da ste malo cendrave? Ne valja hrana, ne valjaju ulošci, ne valja osoblje, ne valja ništa.

...ne bih rekla da sam cendrava, ako ne valja hrana - ostaneš gladan....ako ne valjaju ulošci - o posljedicama koje mogu nastati nakon poroda, ne bih (i sama kažeš da nisi rodila, pa onda niti ne znaš)....ako ne valja osoblje, naravno da u tim danima nakon poroda, baš i ne bi trebao biti "zaražen" nečijom mrzovoljom i nervozom.....nitko ovdje nije spominjao kristalne kupke i wellness po porodu, ali neke norme ipak trebaju biti ispoštovane.....krvave plahte i kukci po krevetu?....oooo, daa....

Zaista, neke stvari... Ali - nemojte o tome, ispada da obeshrabrujemo hyp. Nije sve niti skroz crno, ali niti bijelo. Recimo: sivo. Baš to - nužno zlo.

anakonda je napisao/la (Pogledaj post): › ...ne bih rekla da sam cendrava, ako ne valja hrana - ostaneš gladan....ako ne valjaju ulošci - o posljedicama koje mogu nastati nakon poroda, ne bih (i sama kažeš da nisi rodila, pa onda niti ne znaš)....ako ne valja osoblje, naravno da u tim danima nakon poroda, baš i ne bi trebao biti "zaražen" nečijom mrzovoljom i nervozom.....nitko ovdje nije spominjao kristalne kupke i wellness po porodu, ali neke norme ipak trebaju biti ispoštovane.....krvave plahte i kukci po krevetu?....oooo, daa....

Ako ne valja hrana, izbirljivi ostanu gladni. Ne znam, eto, ja sam za vrijeme svog boravka u bolnici jela bolničku hranu i nisam ostajala gladna. Nešto je bilo manje ukusno, nešto više, a povremeno bi mi mama donijela svoj ručak jer me imala potrebu "maziti", a ne zato što sam ja to tražila.

Ne razumijem što bi vi htjeli. Kuha se za ogroman broj ljudi, ne mogu svi dobiti jednaku hranu jer određene bolesti diktiraju posebnu prehranu... Nije baš situacija u kojoj treba očekivati kulinarske delicije, nisu ti ljudi čarobnjaci. Hrana nije pokvarena, nego neukusna. Dakle, može se preživjeti nekoliko dana na njoj.

Najmanji je problem od kuće ponijeti uloške. Sestre u bolnici, nažalost, ne mogu ponuditi ono što nemaju na odjelu.

Što se osoblja tiče... jedno je tvrditi da neki ne valjaju, ali svugdje se uporno generalizira i govori da su svi takvi. Vidim po ljudima u svojoj okolini... vode djecu u Zagreb jer u Osijeku "nema urednog pedijatra". Doktor Berecki, pedijatar, ima sve što bilo tko od nas od liječnika može očekivati. Doktorica Musa, dječji kirurg, je vrhunski stručnjak i prekrasna, pristupačna i simpatična žena. Da ne nabrajam dalje, sve ih se trpa u isti koš. Babe s placa bolje znaju njihov posao nego oni i tako.

Ima užasnih osoba u bolnici, ali ima i svakakvih pacijenata. Nitko nije toliko snažan da sve to iz dana u dan podnosi s osmjehom na licu. Ta sestra vam nije kriva za bolničke uvjete.

Bilo bi idealno kada bi svi bili profesionalci, ljubazni i pristupačni... Ali ponekad od hospitalizacije imamo prevelika očekivanja.

Buduću mamu nema smisla plašiti "mesarima" u bolnici. Znam puno žena koje se na tretman u našem rodilištu ne mogu požaliti. I ne žale se. Svaka će rodilja proživjeti te trenutke na vlastiti način. Ima divnih babica i liječnika i u osječkom rodilištu. Nema razloga za paniku. Ako je osoblje hladno i nepristupačno, uz nju može biti njezin suprug koji će joj pružiti psihičku podršku. Dovoljno je da zajedno pohađaju tečaj.

Eto, bila sam i ja pacijent... da, na gini ima žohara koje ni ja ne podnosim, hrana nije ukusna kao ona doma, posteljina ne miriše na omekšivač, neke sestre su toliko bezobrazne da ti dođe da ih nalupaš... ali nisam imala nikakve traume od hospitalizacije niti sam kukala i cendrala dok sam boravila tamo, a ni kasnije. Onda pretpostavljam da ipak jeste cendrave, jer jedni to prihvate kako je, a drugi još godinama kasnije prepričavaju bolničke (ne)zgode.

Što se tiče krvavih plahti... ja i dalje ne vjerujem. Zato sam pitala o kojoj se godini radi. Posljednje četiri sam svakodnevno u bolnici, najviše na ginekologiji, pedijatriji i kirurgiji i vidim da se zakrvavljena plahta automatski mijenja. Ako trenutno nema dovoljno plahti, posuđuju se s drugog odjela.

...ja i dalje tvrdima da nisam cendrava, jer kako i sama kažeš, ono najgore - a to su žohari - si vidjela i sama....pa si sada lijepo zamisli osobu koja je inače paničar kada vidi kukca, pa k tome još je i rodilja, pa k tome još i ne zna ništa o tek rođenim bebama, ali ono što ona mora raditi je mlatiti novinama aliene koje još hoće plaziti do dva dana staroj bebi....
....hrana majke je uvjet uspješnog dojenja , pogotovo u prvim danima....kud je hrana neukusna, k tome je još ima i nedovoljno.....
...psihička strana rodilje nije baš nešto jaka (postporođajna depresija) i malo razumijevanja od strane osoblja ne bi naškodilo...pri tome ne mislim da mi sestra sjedi i gladi me po kosi i tepa, nego samo da barem pokuša biti manje nervozna i uljudnija.....osobno nisam mogla hodati prva tri dana, trebala sam pomoć pri nečem takvom jednostavnom kao što je odlazak u toalet....drugi dan sam centimetar po centimetar se pomicala sama kako bih se ustala i prešla tih 10tak koraka, jer je to isto osoblje svaki put poludilo kada sam ih molila da me otprate....
...kužim ja da nitko ne može imati osmijeh na licu 24 sata dnevno, ali opet kažem - barem zadovoljiti formu u tih prvih par osjetljivih dana....

anakonda je napisao/la (Pogledaj post): › pa si sada lijepo zamisli osobu koja je inače paničar kada vidi kukca....

za takve postoji još jedan odjel u bolnici koji se zove psihijatrija

sad ne govorim da je uredu da po bolničkim odjelima plaze žohari(btw ima ih i u stucu i indeksu pa sam opet preživjela sve te ručkove) nego govorim o vrištanju kad se vidi kukac. imala sam sreću pa sam se jednom zatekla u autu s takvom osobom

MissTake je napisao/la (Pogledaj post): › sad ne govorim da je uredu da po bolničkim odjelima plaze žohari(btw ima ih i u stucu i indeksu pa sam opet preživjela sve te ručkove) nego govorim o vrištanju kad se vidi kukac. imala sam sreću pa sam se jednom zatekla u autu s takvom osobom

Što se tih žohara tiče... jedno je vrijeme bilo stvarno strašno, ali sada je situacija podnošljiva. Mislim, ljudi, ne budite nerazumni. Mislite da se osoblju sviđaju žohari, da njima ne smetaju? Raspitajte se malo... Žohara se užasno teško riješiti. U jednoj takvoj zgradurini ih je gotovo nemoguće sasvim istrijebiti. Radi se na tome i, velim, sad je već podnošljivo. Ne znam kad sam zadnji put u bolnici vidjela žohara.

Što se hrane tiče... i dalje tvrdim da to što je hrana neukusna nije nikakvo opravdanje za gladovanje, a da su količine nedovoljne... to je individualno. Realno, nisu, ali ako netko želi jesti više uvijek može reći svojima da mu nešto donesu.

Psihičko stanje nakon poroda je individualna stvar, a postorođajna depresija je ozbiljna stvar koja se javlja rijetko, a ne u pravilu.

Postporođajna depresija je psihički poremećaj koji se javlja nakon poroda , a očituje se simptomima depresivnog raspoloženja , emocionalnom labilnošću , napetošću, nedostatkom ili gubitkom interesa za novorođeno dijete , poremećajem sna i apetita, osjećajem krivnje za nastalo stanje, te suicidalnim promišljanjima.

Dakle, to stanje iziskuje psihijatijski tretman.

Jeste li znali da osječki odjel za neonatologiju i intenzivno liječenje, nakon Petrove, ima najmanji postotak smrtnosti nedonoščadi? To je velika stvar, a nigdje se taj podatak ne spominje.

Bebe cijelo vrijeme mogu biti uz mame, higijenski uvjeti su sasvim dobri - nitko me ne može uvjeriti u suprotno, svaki dan sam tamo i vidim da čistačica pod bolesničke sobe ne pere istom krpom kojom je prala onaj u kupatilu i wc-u, vidim da sestre svaki dan dezinficiraju ormariće, stalke za infuziju, površine uz prozore, kvake na vratima... U odnosu na neke druge odjele i bolnice, to je ogroman napredak i puno znači, jer su i babinjače i bebe podložne infekcijama.

Anakonda, meni je žao što si imala takvo iskustvo s bolničkim osobljem. Trebala si reći bilo kojoj sestri u tamnoplavoj uniformi da se diže frka oko odlaska u wc. Drugi dan bi ti se nudile same.

To sam zbilja vidjela dosta puta i bila sam iskreno užasnuta. Neki zdravstveni djelatnici zbilja sude jedne pacijente prema drugima. Ima žena koje se odmah nakon poroda dižu, moraš trčati za njima i gurati ih u krevet, kolica... ali to ne znači da ostalima ne treba pomoć ili pratnja.

Ne znam... meni su bolnici pacijenti centar zanimanja i svi me uvjeravaju da je to samo zato što sam student. Nekako sumnjam, jer mi nije jasno zbog čeka su određeni ljudi uopće izabrali neko od tih zanimanja uz koje se po defaultu veže pridjev "humano".

Ne opravdavam otresitost i bezobrazluk, ali mi isto tako smeta stigmatiziranje bolnice kao prljavog mjesta prepunog bakterija i kukaca, na kojemu rade bezosjećajni roboti koji ljude psihički i fizički muče, ostavljaju gladnima... Nije sve tako crno-bijelo.

Daleko je od idealnog, ali nije ni nepodnošljivo. Niti ima razloga za širenje straha i panike među budućim majkama.

Hyppolita, evo jedna TEMA na forumu.hr, s relativno friškim i poprilično pozitivnim iskustvima