#58: Autor: wendy,
Postano: 21.09.2006. 16:41
Osobno nisam ljubitelj ni jednih ni drugih (ni trećih ), ali gotovo svaku knjigu mogu pročitati. Gospodara prstenova nisam čitala niti gledala film, isto vrijedi i za Harrya Pottera. Razlog? Što se ne mogu natjerati na čitanje nečega toliko razvikanoga i nahvaljenoga etc, etc. Možda sam zbilja pogriješila i propustila nešto dobro, ali tako je to kod mene - prema takvim stvarima osjećam averziju pa se ne mogu natjerati. Ali, kad se to sve malo slegne i kad prestanu izlaziti novi nastavci knjiga/filmova i kad nitko više ne bude o tome pričao... onda ću pročitati
Ne znam čime bi me prisilili da, recimo, pročitam Seks i grad ili Četiri plavuše ili kako se već zove ta druga. Kad sam kod toga, takve su stvari jedino što ne mogu čitati. Sve te neke nove feminističke i kakveveć knjige... po meni je to jedino što bih nazvala teškim šundom.
Što se tiče detektivskih romana... kako rekoh, nisam neki ljubitelj, ali dobre su mi ponekad za razbibrigu mada nisam čitala ništa puno dalje od Sherlocka
A od nekih krimića, sjećam se da mi je odlična bila knjiga Slika flamanskog majstora ili tako nekako. Zaboravila sam radnju, ali mislim da se radilo o krimiću Čitala sam dosta toga na temelju forenzike i slično i, premda su sve na isti kalup, mogu ih nekako "svarit". Nedavno sam pročitala knjigu Grijesi. Napisala ju je Tess Gerriitsen (ako prezime nije točno napisano, ispričavam se), inače liječnica forenzičarka, pa zna dosta o tome tako da je knjiga solidna.
Draža mi je neka klasika u posljednje vrijeme jer me tematika novijih djela uglavnom ne zanima. Kod nas se proteže samo politika i rat, masovno je zavladao taj neki feminizam, većina autora pokušava napisati neke kao "životne priče", ali bez puno mašte i misli koje bi te potaknule na razmišljanje.
Meni su puno draže "bajke", pa makar bile potpuno nestvarne. Patetika mi recimo ne smeta, ali ako je u granicama dobrog ukusa.
Zbog toga su me očarale Balaševićeve knjige. Što je toliko drukčiji od svih "naših" pisaca, što upotrebljava predivne metafore, što zna naći prave riječi... Žao mi je što se danas pjesnike malo cijeni.
I, opet sam se ja raspisala, ali uhvatilo me nešto...
|