#48: Autor: wendy,
Postano: 22.09.2006. 14:16
Stvarno sam zaprepaštena predrasudama s kojima se moraju susretati BOLESNI ljudi. Činjenica je da taj PTSP postoji kao bolest i činjenica je da ga mnogi ljudi zaista imaju. Ako vi mislite da ga zbilja imaju oni koji o tome samo pričaju, grdno se varate. "Oni što prave sranja" se po vašem samo preseravaju?
A ne pitaš se što je "taj diklić" koji je imao 16-ak godina za vrijeme rata mogao vidjeti? Ne govorim sada samo o tom konkretnom slučaju nego općenito.
Ni jedan psihički zdrav i uravnotežen čovjek ne bi ubio svoju ženu i dijete. Iz toga proizlazi da je spomenuti bolestan. A sad, je li to PTSP ili što drugo...
U svojoj obitelji imam slučaj PTSP-a. Želite da vam ga opišem? Osoba je destruktivna prema sebi i drugima, agresivna, spremna na sve i svašta u određenim situacijama, nakon čega se užasno kaje, ima česte noćne more, budi se na najmanji šum ako uopće uspije zaspati i, najvažnije od svega, NE ŽELI PRIZNATI da ima PTSP, a pogotovo ne otići liječniku.
A ljudi koje gledam u bolnici? KAŽU kako imaju PTSP, TVRDE da imaju noćne more i da ne spavaju, u bolnici ih uhvatiš kako spavaju kao klade, a kasnije kažu kako je to zbog sedativa. Najzanimljivije od svega je kad im daš placebo ili nađeš tablete u ladici - dakle nisu ih ni popili.
Želim reći da je stvarno puno onih koji love mirovinu te tvrde kako imaju PTSP. Ali čovjek koji napravi sranje koje će ga koštati života - odnosno završit će u ustanovi i/ili u zatvoru... sigurno nije zdrav, a kod nas je najveća vjerojatnost da boluje upravo od te bolesti z6bog situacije kakva je.
Ne govorim o bolesnicima koji ubijaju iz zabave i slično (dakle, također su mentalno poremećeni ali radi se o drugim bolestima) te se nakon toga skrivaju i/ili ne žele priznati što su učinili. Većina tih koji su napravili veliko sranje, a kasnije im je utvrđen PTSP, sami su se predali policiji.
Ne tvrdim da je to generalno tako, no u većini slučajeva jest. I nemojte se svi povoditi za medijima jer jedan novinar nije kompetentan dati sud o tome ima li tko psihički poremećaj ili ne. Isto kao što jedan liječnik nije kompetentan za profesionalno novinarstvo.
Sve ovo zapravo pišem iz razloga što me takve stvari osobno vrijeđaju i jer se ljudi s psihičkim poremećajima još uvijek smatraju društvenim šljamom.
Psihičkim bolesnicima lanci su skinuti jako, jako davno. Nismo više u srednjem vijeku i mislim da je vrijeme da se psihičke bolesti počnu tretirati kao to što i jesu - BOLESTI.
I, da još jednom sve rezimiram - dakle, PTSP se ne ispoljava samo tihom depresijom i slično. U većini se čak slučajeva ispoljava upravo agresijom i nošenjem oružja. A nemate pojma kako je strašno vidjeti ljude u ustanovama koji liječnika u viziti dočekuju "stavom mirno" kao da dočekuju generala. Meni su ti prizori doslovno izmamili suze na oči. A kod takvih situacija vrlo je lako zaključiti je li nešto gluma ili nije.
PTSP se ispoljava na različite načine i treba ga tretirati kao ozbiljnu bolest koja može imati OZBILJNE posljedice, po samu osobu ali i njezinu okolinu. Važno je reći da bi manje incidenata bilo kada bi se liječnici i država posvetili terapiji za oboljele, a ne da svi pričamo kako poremećaj u biti ne postoji.
I nekoga "zatvoriti u ludaru" nije human izraz za postupanje s bolesnim čovjekom. Imajte obzira, nikada ne znate što se kome od vas može dogoditi jednoga dana. A tada bi odjednom promijenili mišljenje, znam.
|