#199: Autor: nicoll,
Postano: 19.08.2011. 19:10
Da sam sada 26- godišnjakinja kojoj mama briše usr.. guzicu, oblači me, hrani....jer ja imam neku urođenu bolest, nebitno koju, definitivno bih bila sretnija da su mi ako treba (kako kaže mali ivica) ispucali i metak u čelo negoli da JA uništavam tuđi život.
to je sebično od tog zametka ako već smatrate da taj zametak ima svoje mišljenje..
ma koliko god je roditeljska ljubav slijepa i govorite da su ti ljudi sretni na neki uzvišen način, ja ne želim nikome takvu sreću!
A i tko garantira da se ti roditelji neće u međuvremenu također razboljeti, poginuti, štogod...i onda, dijete u neku ustanovu?
Divno.....
Tko voli neka izvoli, ja ne bih hvala.
I nema Ivice koji će me razuvjeriti..
|