#157: Re: Jugo-sfera Autor: chager,
Postano: 27.06.2012. 18:09
Na sletu prigodom Dana državnosti, u organizaciji, a koga nego predsjednika Josipovića i pod ravnanjem ZAMP-a, održano je natjecanje u skoku u vis. Prije svega se pristupilo izvođenju himne. Neki su držali ruke uz tijelo, neki na lijevom džepu sakoa, neki su zavukli ruku ispod, a neki, negdje neodređeno, u visini želuca, sugerirajući muku i nevolju. Šareno društvo, a tek je himna.
Nakon himne, na misu. Misa za Domovinu, zahvalnica. I tu je bilo šareno. Neki uopće nisu nazočili, pravdajući se da nisu vjernici. Neki su tomu usprkos baš bili, iako nisu vjernici, neki su bili, ali im to nije ništa značilo, neki su bili, pa zaspali…neki se ne znaju ni prekrstiti. Tako je, po protokolu, odrađena još jedna stavka. Doduše, ova ekipa na vlasti i nije bila baš za taj dan državnosti, uostalom, ni prvi puta kad se glasalo nisu baš nešto bili oduševljeni, a danas sve više ljudi iz stranke potiču svoje mudre glave na vrhu da artikuliraju njihovo gađenje tim danom. Nisu do kraja jasni, radi li se tu o jugo-nostalgiji ili je to stvar principa. I onda, iz vedra neba, dođe čestitka Obame. Onog, američkog. Pa nema smisla da, kad je već čestitao, dozvoliti blamažu i iznositi stav saborske većine, kako je taj dan bez veze. Uz to, Amerikanci imaju tradiciju vješanja zastava po domovima, a naši Hrvati samo kad dobiju braniteljsku mirovinu ili im kćer i sina u državnu službu zaposli stranka. Tako da i taj argument nije baš dobro prošao unutar koalicije, pa je odlučeno, kako ne bi bilo smisla, da sad, uz sva poskupljenja još ukidamo i blagdane. Kad skoči BDP, narod će se sam odricati Domovine i Crkve. Anketa, koju je proveo jedan portal govori o 68% anketiranih koji ne bi da političari idu na misu zbog protokola, već zbog iskazivanja vjere, a 32% da bi ipak trebali. Čini mi se to zavrzlamom, kao ono „Caru carevo, a Bogu Božje“. Nismo na čisto, međutim, što je čije, zato i toliko problema.
Poučen iskustvom, Josipović je odmah poslije mise priredio nagrade za zaslužne tijekom protekle godine. To su oni tradicionalni nazivi, lenta sa ovim i onim, pa pleter od ovoga i onoga…čim su nagrade podijeljene, pristupilo se glazbenom dijelu. Tko kaže da Josipović nije mudar. Nitko nije smio izaći iz dvorane prije kraja, jer su zaštitari branili. Tako su svi slušali splet klasičnih dijela u trajanju od 40-tak minuta. Sam Josipović je platio koncert, zapravo je častio, a onda je platio i ZAMP-u, po kvadratu, jednokratno. Malo je žmignuo, jer znaju ti agenti, pandan Pinkertonovih, da će ionako morati vratiti dio idejnom začetniku. Nije ideja bez veze, ona je najvažnija.
Na kraju koncerta, primale su se prijave za skok u vis. Čak je i ozlijeđena Blanka Vlašić pokazala izrazitu nervozu prije ovog natjecanja, pa je poslala službenu ispriku. Prijavili su se Milanović, Čačić, Jakovčić i Karamarko.
Po prijavi, pristupilo se dogovoru oko pravila. Naravno da je bio potreban konsenzus i nacionalno jedinstvo, ali nisu baš uspjeli. Nakon dugo vijećanja, odlučeno je da će svaki natjecatelj sam birati visinu letvice i način „napada“ na nju, pa će nakon održanog natjecanja osnovati zajedničko saborsko povjerenstvo, koje će utvrditi pobjednika. Za čelnika povjerenstva, kao najobjektivniji političar u Hrvata i predsjednik Antikorupcijskog vijeća, odabran je Šeks. Milanović je očito računao da će ljuti Šeks namjerno biti fer i korektan, pogotovo što baš ne voli Karamarka.
Stigli oni na bojišnicu, zagrijavali se, skinuli u trikoe, vježbali zalete i premete…čast kao prvi skakač imao je premijer, na sam Dan državnosti. Postavi on letvicu visoko, visoko. Gleda on, neće moći preskočiti, pa obavi par razgovora i odnekud dovuku Mirelu Holy. Postavi on nju ispod letvice, pa izmjeri po njenoj visini, malo ispod, da se ne može provući. Kad su izmjerili, brzo je uklone, da se ne bi počupala sa Čačićem. Čačić je legao na zemlju, pa su visinu letvice mjerili po njegovom stomaku. Nakon što je procijenio situaciju, prozbori novinarima: „Šta vi mislite, da sam ja glup?“ Jakovčić je dugo promatrao što njegovi koalicijski partneri rade, pa je, kao i inače, vrlo nerealno postavio letvicu na visinu rekorda Sergeja Bubke. Osokoljen saznanjem da neće biti doping kontrole, odlučio je za potrebe natjecanja odustati od kokainske kure, pa prijeći na LSD. Dobro je zapamtio iskustva svojih stranačkih kolega, koji su pod tim sredstvom letjeli kao ptice. Odlučio je riskirati za dobar rezultat, jer mu odnedavno ne ide baš u koaliciji.
Karamarko je dugo razgovarao sa tajnikom stranke. Ovo je bilo prvo natjecanje nakon inauguracije, pa je odlučio pobijediti. Prvo su iskopali rupu, vrlo duboko, govorimo o nekoliko metara. Onda su preko rupe postavili letvicu, koja je, praktično, bila na priličnoj visini. Bager je došao do vode, za Boga miloga. Zaleti se Karamarko i hop…preskoči. O nalazima povjerenstva i pobjedniku ovog natjecanja čitajte u dnevnom tisku.
|