#153: Autor: RoadToNowhere,
Postano: 07.04.2013. 21:44
SrodnaDuša je napisao/la: ›
RoadToNowhere je napisao/la: ›
mali_ivica je napisao/la: ›
RoadToNowhere je napisao/la ( Pogledaj post): ›
Zanimljivi su mi neki ljudi koji govore : "ne bi im dao ni psa, a kamoli djete", "kako bi to djete reklo kasnije u vrtiću/školi imam dvije mame ili dvoje tate?"
Ljudi dragi, što mislite kako je tom djetetu kad sutradan mora reći "ja nemam roditelje jer su me ostavili"? Ako vam je ono toliko neprirodno tj. "nenormalno" a to da je djete bez roditelja normalno, ja ne znam stvarno koja je onda to granica normalnosti tj nenormalnosti. Umjesto da budemo ljudi i damo ljudima priliku da posvoje djecu, ta djeca će imati topao dom,ljubav, i sve što im treba.
|
Joj ajde molim te... u prvom dijelu komentiraš "opravdavanja" jedne strane, da bi u drugom dijelu držala predavanja i "opravdavala" drugu strane?! Give me a break!
Činjenica je kako postoji veliki broj heteroseksualnih roditelja koji ne mogu imati djecu i da ih u posvajanju priječi birokracija.
Druga činjenjica je da homoseksualna grupacija ljudi ne može imati djecu, što je sasvim i prirodno te kao takvi ih nebi trebali ni imati. Jer inzistiranje na djeci, a ne prihvačati dakle odnos sa osobom drugog spola u svrhu imanja djece je stvar hira, a ne neke ljubavi. Identična stvar je posvajanje djece iz Afrike uza svu napuštenu djecu u vlastitoj državi. Dakle njima je puklo da dobiju iz neke zemlje malog crnca kao što je nekome puklo da bi imao pekinezera.
DRUŠTVO NAM JE NAKARADNO, A NE ŽELIMO TO PRIHVATIT TE KONSTANTNO GLEDAMO U DRUGE (EUROPU) JER SEBE SMATRAMO NESPOSOBNIMA.
|
Sve što sam ja rekla je da nitko nije dosad naveo niti jedan pametan argument osim "to nije dobra sredina za djete"... Pa kad već pričamo na taj način, nije dobra sredina za djete niti "roditelje narkomane,alkoholičare,nasilnike". Isto tako samohrani roditelj na kraju krajeva može imati i dečka i curu i eto ti djete koje živi opet u takvom okruženju. Ugl, nije ni bitno niti si shvatio moju poantu...
Ja se slažem da naklapanja o tome su više manje odvlačenje ljudi od prave bitne teme, al kad je već naslov takav morala sam dati i svoje stajališe...
|
Prema KKC homoseksualnost je ne-naravna, ne-zdrava, ne-uredna sklonost, a ne zadano, determinirano stanje, ali ne i bolest. Prakticiranje homoseksualnosti, gledajući u objektivnom redu, je nešto u sebi neprihvatljivo. Djelovanje pojedinca, i stanje njegove savjesti, kao i na svim drugim područjima, vrednuje se prema redovitim moralnim načelima: ovisno o stupnju njegove spoznaje i o stupnju njegove slobode, tj. o njegovom osobnom moralnom integritetu, odnosno moralnoj zrelosti. SKLONOST NIJE GRIJEH, SAM ČIN JE! Treba poči od činjenice da je homoseksualno ponašanje u domeni čovjekove slobode, dosljedno da je ono u konačnici izbor (više ili manje uvjetovan, ali ipak u biti slobodan čin) a ne prisila, determiniranost. U sadašnjem vremenu nije lako ni govoriti ni raspravljati o pojavi i praksi homoseksualnosti.
Prizivanje na toleranciju i poštivanje različnosti nije uvjerljivo dok se istodobno nastupa agresivno i provokativno. Pojedinci istospolnog usmjerenja, zahtijevajući svoja prava u ime demokracije i tolerancije, ne odlikuju se tim svojstvima, već više agresivnošću, u izboru sredstava i načina, rječnika i intonacije, diskvalifikacija, prijetnja i ironije, pojedinačno ili skupno, samo da proguraju, nametnu svoje gledište, zahtjeve. Ako su agresivni pojedinci sa istospolnim sklonostima, i praksom, djelatnici formativnih profesija (učitelji, nastavnici, profesori, odgojitelji), može li se to smatrati bezazlenom okolnošću za odgoj djece i mladeži? Može li se bezobzirno prijeći preko zabrinutosti roditelja za vlastitu djecu izloženu takvim nasrtajima i usmjerenjima? Barem prema nekim zapažanjima, istospolnost je psihološko-društveno nastajnog karaktera. Do sada, unatoč glasnim najavama, nije pronađen nikakav homoseksualni gen koji bi homoseksualnost okarakterizirao kao bolest!
|
Što je pjesnik htio reći?
Usput kad pričamo o agresivnosti, pogledajte malo ulice,škole i sl....
|