Jura Stublić je napisao/la (
Pogledaj post): ›
Žetva u Boboti
Uzrelo je leto. I u pšenici bremenoj, koja
se osipa, jer nema srpa da zasikće i nema
pesme zetelačke , krvare makovi, krupni kao
velike kaplje.
I sve je samo jedno bezglasje stravično.A
u Boboti, selu među selima slavonskim, Đoko
Patković; ispaljuje ustanički metak.
Poljem je ciknula ranjena tišina,
a jekom pucnja zazvečala šuma.
Jutros se krvnička krv po prvi puta
u blato pomeša sa prašinom druma.
Ko vetar klasje krv uzburka snaga
što se na izvoru borenja pije.
Telo od čežnje drhti da kraj druma
u zasedu s puškom i žitom se slije.
Slušaju seljaci govor svoje krvi
što buja žilama sva nalik na reku.
Reč sto šapatom palile krv noću
ruke sad snaze i u grlu peku:
"Proletos smrt si sejao
po njivama, poljima našim.
A ona u zemlji klijala ,
u zemlji i vrelim srcima.
Hej zita već; su dozrela,
zar nećeš doći na zetvu?
Jutros je počela kosidba!
Dođ;i u selo da požanješ
Proletos što si sejao!"
Talasima žita vetar zavet nosi.
"Bobota" - glas leti od sela do sela.
Slavonijo, majko, spremaj legla skrita,
krvava žetva jutros započela.
Sala u Boboti se zove Đoko Patković, a mene se proziva da mi smetaju slike i maskirne hlače.Ovo je sa Bobotinog sajta i pesma se sigurno zove "Za mir"