#18: Autor: ozana,
Postano: 08.08.2005. 23:26
Svojevremeno mi pričao prijatelj, jedan naš ugledni sugrađanin, kako je običavao piti prijepodnevnu kavicu u jednom kafiću oko katedrale. I tako, svakog je dana u to doba, za jednim stolom, zgodna dama čitala novine. Ohrabri se on jednog dana, pošalje joj piće, priđe, započnu razgovor... Povede ga dotična dama do svog stana u samom centru grada, prekrasan stan, savršeno namješten, nema čega nema, kada je otvorila bife, piće po izboru (i to ne neko obično). Pa se eto zgodi i neki fizički kontakt među njima. Žena savršena, hoćeš po izgledu, hoćeš po "znaju". Zapalio se on, posjetio ju još jednom, a nakon toga morao je službeno u Italiju. I tako, već pomalo zaljubljen, vraća se sa službenog puta, zove ju mobom, jedva čeka da dođe k njoj (koja kuća, obitelj, žena, ništa od toga nije postojalo u njegovim mislima). Dolazi na vrata, zvoni, uđe, poljubi ju... a ona pita - A što si mi donio? On se već s vrata svlači - ma daj, nemoj me zaj...., što sam ti donio, nisam se ni sjetio da bih trebao nešto donijeti (sve to misli u sebi), krene prema njoj, a ona opet upita - A što si mi donio?... Vidi čovjek, vrag odnio šalu, glasno veli kako nije imao vremena ništa kupovati, obveze, donijet će joj slijedeći puta. Dama kupi njegovu odjeću, gura mu u ruke i veli - Takvih kao ti, koji bi samo je.... a ništa ne bi dali, mogu imati koliko hoću, i boljih od tebe. Ali od takvih se ne živi... Možeš popiti piće do kraja i tada idi! I ode on, ko popišan. Dolazio joj poslije na vrata, molio, plakao, no ona ništa. Hladna kao led. Tek poslije nekog vremena sjetio se da je dama imala zaista sve, ali nije bila zaposlena.
E sad, spada li ovo u prostituciju?
|