#111: Autor: insomnia,
Postano: 17.09.2008. 20:19
mali_ivica je napisao/la: ›
insomnia je napisao/la ( Pogledaj post): ›
Eto. I sad ti kraj ovakvih konjina vjeruj u brak kao instituciju, nekakvu vjernost, bezuvjetnu ljubav i ravnopravnost?!
|
Pazi, nitko nije rekao da ima konja i ljudi koji nisu za brak!
Ja vjerujem u brak, ali nemožeš ulaziti u brak nakon mjesec dana veze i reči ja poznajem tu osobu i sl. samo zato što si se malo zaljubio i sl.
Evo još nešto,
Primjer: ti recimo da nevjeruješ u brak, a opet kao osoba želiš imati djecu i sl.
Bi li ti kao osoba išla sa osobom iz svog primjera praviti djecu, a da niste u braku?!
|
Ono sam samo navela kao primjer upravo onoga što ja ne bih željela da se meni u braku desi.. I samo da napomenem da se radi o braku dvoje ljudi koji su prije braka bili zajedno 5 god, dakle, nije brak nakon mjesec dana veze..
No nebitno, da ti odgovorim na pitanje; osobno me ne muče niti pate niti zanimaju kojekakve konvencije, koje nam društvo nameće, i koje se u bilo kojoj mjeri smatraju ''nenormalnima', sramotnima i trkelj mrkelj'.. S obzirom da trenutno živim s dečkom, a moja mama sa mnom nije riječi progovorila od kad sam se k njemu preselila, mogu reći da sam, i više nego poprilično jako na svojoj koži osjetila cjelokupnu konzervativnost našeg društva, u koju spada i moja majka. Kao što sam već rekla, nisam sigurna koliko i u kojoj mjeri vjerujem u brak, moram priznati da sam konstantno pokolebana neuspjesima drugih ljudi, zbog kojih se i sama bojim da ne bih funkcionirala u braku. Što se tiče djece; osobno ne bih smatrala niti strašnim niti išta da imam dijete, a da nisam u braku (fala Bogu mlada sam, zdrava i pametna, i brinem se sama za sebe već dugo vremena), iako, mislim da bih na brak ipak pristala (ako bi se radilo o osobi koju volim, dakle, da dijete nije začeto ''slučajno''), jer nisam sigurna da bih imala živaca i snage boriti se s još dodatnim konzervativnim razmišljanjima mojih roditelja i njima sličnih. Brak bi vjerojatno bio najbolje rješenje. Teško je ići kroz život bez potpore svojih najbližih, posebno roditelja.
|