13.11.2008
Sanaderova 'Solidarnost'
Autor: Branko Mijić, Novi list
Pitanje je vjeruje li još netko od građana ove države Ivi Sanaderu nakon svega viđenog u proteklih pet godina? Piše Branko Mijić
Premijer je u pravu kada najavljuje rigorozne mjere štednje na državnoj razini, samo je pitanje vjeruje li još netko od građana ove države Ivi Sanaderu nakon svega viđenog u proteklih pet godina?
Nije pitanje treba li država Hrvatska štedjeti već zašto to već ranije nije počela. Zašto su državni proračuni bubrili posljednjih deset godina na teret osiromašenih građana, prije svih srednjeg sloja, dvostruko ili trostruko više nego li u onih pet godina dok su se tretirali i bili ratnim, prvenstveno namijenjenim financiranju golog nacionalnog opstanka za međunarodnog embarga na oružje?
U to doba kada su rijetki uspijevali razvijati proizvodnju i prihodovati, a da nisu bili vezani za vojni sektor ili tretirani kao 200 podobnih tajkunskih obitelji kojima je Tuđman darovao Hrvatsku, financijska je disciplina, bez obzira na nedodirljivi MORH i iz njega proizašle tvrtke i pojedince čije je poslovanje duboko bilo umočeno u međunarodni kriminal, svjedoci smo tome danas nakon niza mafijaških ubojstava, bila daleko veća kada su državni troškovi bili po srijedi.
Očekivano, središnja oporbena stranka SDP s gnušanjem odbija Sanaderove vatrogasne mjere, jer su Vladu ne samo na vrijeme upozorili da se ne ponaša kao pijani milijarder, već su i sami kada su 2000. došli na vlast bili prisiljeni rezati naraslu potrošnju, te vjerojatno i zbog tih nimalo socijalnih, ali gospodarski opravdanih mjera, potom i izgubili sljedeće izbore.
Budući da je SDP tada politički platio cijenu tvrdoglavosti odnosno principijelnosti svog glavnog ekonomskog stratega Slavka Linića, da bi se potom Sanaderova administracija do danas neracionalno ulizivala svim slojevima stanovništva, od umirovljenika preko branitelja do rodilja, kao i nacionalnim manjinama i nezavisnim pojedincima, rasipajući neracionalno naš kolektivni novac samo da bi opstala na vlasti, jasno je da Milanović i drugovi ni pod koju cijenu u ovom vapaju ne vide nikakav new deal već tek zakašnjelu demagogiju.
S njihove strane odbijenica je dakle logična. Niti je Sanader sa svojim skupim odijelima i satovima, na kojima bi mu bio zavidan i preplanuli crni desničar Berlusconi, Lech Walesa, niti je HDZ Solidarnošć. No kada kadar HDZ-ove provenijencije, osoba koja se spominjala i kao mogući Sanaderov kandidat za nasljednika Stjepana Mesića na Pantovčaku, Nadan Vidošević, otvoreno poruči kako je trenutna ekonomska situacija u Hrvatskoj posljednica naše nezrelosti, a ne onoga što se događa u svijetu, onda je jasno da smo daleko od našeg Roosewelta.
Možda je baš jučerašnje tradicionalno savjetovanje ekonomista u Opatiji dalo slikovit i jasan odgovor gdje se nalazi hrvatsko gospodarstvo u trenutku kada su sudionici skupa ostali bukvalno u mraku nakon što je kvar na dalekovodu spriječio njihove dubokoumne iluminacije.
Začudo, nitko nije uzviknuo ecce homo već su svi pohitali na otvorena vrata. Tamo gdje ih je čekao još jedan besplatni ručak na državni račun.