#1:  Ispovijed s predumišljajem ( dok Bogu ne dosadite) Autor: Elena_Os,
Postano: 05.01.2008. 20:53
Evo, na ovo sam danas nabasala na netu 
Pitanje
Dragi pater Luka!
Javljam se s jednim pitanjem koje mi je danas prošlo kroz glavu kad je svećenik na misi spomenuo Božićnu ispovijed. Imam jedan problem koji vjerujem (ma, sigurna sam 100%) ne muči samo mene. Naime, imam dečka kojeg jako volim, on voli mene, dosta dugo smo skupa i, iako smo oboje vjernici, imamo spolne odnose. E, sad pitanje: smijemo li uopće ići na Božićnu ispovijed, na kojoj ćemo ispovjediti da imamo predbračne spolne odnose, suzdržavati se dok se ne pričestimo (možda i malo duže), a onda nastaviti po starom? Svjesni smo onoga: "čvrsto obećajem da više neću griješiti", a to bi bila ispovijed s predumišljajem, jer bi znali da ćemo uskoro opet sagriješiti... Ili je bolje uopće ne ići na ispovijed, ali onda Božić nije pravi Božić. Znam da bi bilo najbolje zaboraviti seks prije braka, ali...
Eto, vjerujem da nismo usamljeni s ovakvim problemom. Puno hvala za odgovor!
Odgovor
E baš se i ne zna da li ćete nastaviti po starom. Zato treba na ispovijed. Pa ako i krene po starom, i nakon toga opet treba na ispovijed. I tako uvijek, dok Bogu ne dosadite – i pomogne vam da u tim stvarima reda uvedete. Samo, sami sebi ne smijete dosaditi. Neka vas ne obeshrabri vaša nemoć. Ne sablaznite se nad vlastitom nedosljednošću. Ne zanosite se time da ćete sami od sebe imati snage učiniti promjenu, nakon čega biste od Boga samo tražili oproštenje za ono što je bilo. Ne, to tako ne ide. Ni odluke, ni promjene, ni ustrajnosti – bez Božje pomoći nema. Tek, važno je pred Boga u ispovijedi doći bar sa željom da želite da stvari drugačije izgledaju. Iskreno reći da vam je žao što mu obećavate ono što nećete moći učiniti, i da vam je žao što nemate snage. Zamolite ga vam u tom pomogne, ili stvori okolnosti koje će vas primorati da se promjena dogodi. Ali, zbilja. Jer, samo ako iskreno želite promjenu – ona će se dogoditi.
Od srca, p. Luka
S obzirom da sam jako iskrena osoba i da ne dajem obećanje za nešto što već u startu znam da ne mogu ispuniti ( ili da se drugačije izrazim - da ne dosađujem dragom Bogu  ), meni se ovo čini jako dvolično (neću upotrijebiti druge riječi)..
Što Vi mislite o tome ? Koliko je onih koji nakon ispovijedi, već nakon izlaska iz crkve, zgriješe.. da li se oni rutinski ispovijedaju i da li su oni svijesni da zapravo dosađuju Bogu sa svojim krivim radnjama?
|