29. slavonski biennale [natječaj, 2024.]

Organizacijski odbor Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku objavljuje natječaj za sudjelovanje na izložbi 29. slavonski biennale.

Slavonski biennale je skupna, žirirana izložba na kojoj se predstavlja suvremena vizualna umjetnost po izboru Ocjenjivačkog suda u sastavu:
Janka Vukmir, predsjednica,
Ana Knifer,
Matej Knežević,
Dalibor Prančević,
Valentina Radoš, kustosica izložbe,

Naslovljena: INSTITUT NEVIDLJIVOG – prostori percepcije

Naslovom izložbe želimo propitati i predstaviti umjetnost kao životno i sudbinsko opredjeljenje, kojem se pristupa beskompromisno, i vrlo često bez razumijevanja okoline. Unutar naslova povezujemo također dvije činjenice koje su značajno utjecale na koncepcijski pravac 29. inačice ove manifestacije: u 2024. obilježava se 100 godina od rođenja Julija Knifera upravo u Osijeku te 70 godina od osnutka Galerije (danas Muzeja) likovnih umjetnosti. Obje obljetnice čine okosnicu izložbenog koncepta: život i rad Julija Knifera kao primjer beskompromisnoga i dalekovidnoga umjetničkog ustrajanja, dok je naglasak na muzejski jubilej prilika da se komentira uloga baštinskih i izlagačkih ustanova te njihov perpetuirajući učinak na (ne)shvaćanje (suvremene) umjetnosti. Kao kustosi postavljamo si pitanje kako postaviti izložbu čija je tema nevidljivo, i najčešće neshvaćeno, umjetničko htijenje, u Muzeju koji kao bastion kulture u svojoj jubilarnoj godini i sam postaje nevidljiv, tj. zatvoren zbog rekonstrukcije fizičkoga izložbenog prostora? U izložbi Institut nevidljivog – prostori percepcije postavljamo također pitanje umjetnicima o istinskoj prirodi njihova rada – kako činiti vidljivim ono što je nevidljivo, neopipljivo, nedodirljivo… Odgovorima koje nam umjetnici ponude želimo potvrditi ideju umjetničke autonomije često nevidljivih obrisa, ali zato vječnog trajanja, o umjetnosti kao društvenoj i osobnoj potrebi koja nam je povjerena na čuvanje, vrednovanje i na tumačenje. Valentina Radoš

U naravi je umjetničkog djela da sugerira razlikovnost od stvarnosti. Likovno djelo može od vidljive stvarnosti napraviti nematerijalnu, imaginativnu sliku ili može, kao što u svojim Dnevnicima piše Julije Knifer, krenuti i obrnutim putem: Taj posao kojeg radim apsurdan je po svemu. I baš iz tog razloga moram taj apsurd pretvoriti u izvjesnu realnost. [1. 1. 1985., 21:20] On, dakle, realizacijom svojih djela materijalizira apsurd. I gdje onda tražimo nevidljivost? Tražimo ju u radu, u percepciji, u procesu, u onom prostoru koji je liminalan, graničan, koji je intersticij između stvarnosti i (ne)objekta, u prostoru transformacije, u prostoru inicijacije, u prostoru slobode. U procijepu, u kojem možda ima najmanje mjesta, ali najviše značenja.

Slično je i s medijem izložbe i simbolikom institucije muzeja. Činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onog što će biti pokazano., piše Goran Trbuljak 1973. godine, upozoravajući na postupak afirmacije umjetničkog djela a da njegova vidljivost, ili pojavnost, pri tome ne igra ulogu, čineći od te konstatacije vlastito djelo.

U oba je slučaja nevidljivost zapravo usmjeravanje na suptilnost uviđanja, na opažanje, na razmišljanje i djelovanje. Tankoćutnost poetike gotovo da je jedina koja se može suprotstaviti brutalnosti stvarnosti. U Slavoniji, koja doslovno blijedi u svojoj fizičkoj pojavnosti, i Osijeku, koji je povećanim koracima krenuo u razvoj, upravo bi u onome što se još i ne vidi sasvim jasno kao disbalans u svakodnevici trebalo tražiti uzajamnu solidarnost političnosti i poetičnosti; a umjetnici su na tom području često najbolji istraživači. Janka Vukmir

Natječaj i sadržaj prijave za 29. slavonski biennale
Prijava na natječaj obvezno mora sadržavati:
- osobne podatke: ime, prezime, datum rođenja, adresu, broj telefona, e-mail adresu;
- profesionalni životopis;
- potpunu dokumentaciju o prijavljenom radu s tehničkim podacima o postavu i izradi rada (naziv, godina, tehnika, dimenzije, mjesto/a izlaganja)
- fotografiju visoke rezolucije sa navedenim imenom fotografa ili nacrt rada, a u slučaju izvedbenog rada potreban je i detaljan sinopsis;
- izjavu (artist's statement) umjetnika o vlastitom umjetničkom radu
- potpisana suglasnost za korištenje osobnih podatka (potražiti na dnu stranice ili na www.mlu.hr)

Jedan autor / autorica može na natječaj prijaviti jedan rad. Svi prijavljeni radovi moraju biti spremni za izlaganje. Natječaj je međunarodan.

Za natječaj se mogu prijaviti isključivo radovi nastali nakon 1. srpnja 2022. godine. Natječaj je otvoren od objave do 31. kolovoza 2024. godine. Izložba će se održavati u nekoliko izložbenih prostora u Osijeku (dok je Muzeju likovnih umjetnosti zatvoren radi rekonstrukcije) od studenoga 2024. do veljače 2025. godine.

Radovi se obavezno prijavljuju u digitalnom obliku. Ocjenjivački sud može zatražiti dodatne informacije ili razgledavanje rada uživo. Uz radove koji su izabrani kroz natječajni postupak, na izložbi mogu sudjelovati i pozvani autori / autorice.

Podatci iz prijave na natječaj bit će korišteni za potrebe kataloga, te će se umjetničke izjave u skraćenom obliku koristiti u postavu izložbe. Umjetnici/ce Muzeju ustupaju pravo na korištenje i reproduciranje predanih materijala u svrhu promidžbe Slavonskog biennala u svim medijima, kao i radi objave u katalogu, pozivnici, plakatu, te na web i Facebook stranicama Muzeja za vrijeme trajanja izložbe. Prijavom na natječaj autor ujedno daje i suglasnost da rad koji je prihvaćen za izlaganje ostane u Muzeju tijekom cijelog trajanja izložbe.

Radovi izloženi na Slavonskom biennalu bit će vraćeni na isti način na koji su pristigli, odnosno radove koji su dostavljeni osobno, autori će osobno i preuzimati, a radovi pristigli poštom bit će tako i vraćeni, osim ukoliko se autori i Muzej drugačije ne dogovore.

U slučaju vraćanja radova poštom, poštanske troškove snosi Muzej.

Prijave, sa svim traženim sadržajima, na natječaj se šalju na e-mail adresu izložbe: [email protected]

Kontakt telefoni:
031 – 251 280
031 – 251 284
091 – 522 14 16 (kustosica izložbe)

Smatra se da je prijava pristigla u roku ako je poslana na e-mail adresu izložbe zaključno do 24.00 sata zadnjeg dana roka za slanje prijave.
Nepotpune, kao i prijave pristigle nakon isteka roka za prijavu, ocjenjivački sud neće uzeti u razmatranje.

Molimo da ostale informacije te Pravila za održavanje izložbene manifestacije Slavonski biennale potražite na www.mlu.hr ili nas pratite na Facebook stranici.

Autor vizualnog identiteta 29. slavonskoga biennalea: Igor Kuduz

Ocjenjivački sud 29. slavonski biennale:
Matej Knežević je vizualni umjetnik koji umjetničku praksu oblikuje oko tema iz svakodnevice, kreirajući multimedijalne ambijente. Dobitnik je nagrade Radoslav Putar 2017. godine za najboljeg mladog suvremenog umjetnika. Voditelj je hibridnog umjetničko-medicinskog prostora “Ligatura” u Zagrebu. Radi kao liječnik, specijalist urologije u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu.

Ana Knifer preko deset godina vodi ostavštinu svojeg oca umjetnika Julija Knifera. U tom je periodu sudjelovala u realizaciji brojnih Kniferovih izložbi i publikacija. U Haus Konstruktiv (Zürich) je uz Sabine Schaschl kurirala veliku izložbu 2017. godine, 2021. u suradnji s Evom Fürstner kurira izložbu u MUWA (Graz). Autorica je izložbe Gecan, Knifer, Petercol u Galeriji Galženica 2022. te Gecan i Knifer u vodnjanskoj Apoteci 2024. Studirala je povijest umjetnosti u Montpellieru i Zagrebu, bila je suradnica na izložbama CRAC Occitanie 90-ih. Radila je na HTV-u te kao novinarka u tiskanim hrvatskim medijima: Globus, Jutarnji list, T-portal…

Dalibor Prančević je povjesničar umjetnosti čiji se istraživački interes uglavnom fokusira na pitanja umjetnosti i vizualne kulture dvadesetog stoljeća i danas. Svoj profesionalni put započeo je 2001. godine kao muzejski kustos u Galeriji Meštrović u Splitu, a 2008. godine zaposlio se na Odsjeku za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu, gdje je i danas zaposlen kao izvanredni profesor. Vodio je i autor je znanstvenog istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost „Skulptura na raskrižju između društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije“ (1. ožujka 2017. – 28. veljače 2020.). Kao suradnik sudjelovao je i na istraživačkom projektu Hrvatske zaklade za znanost „Suvremene umjetničke mreže, umjetničke grupe i umjetničke udruge: organizacijski i komunikacijski modeli umjetničke suradnje u 20. i 21. stoljeću“ (2014.–2018.; voditeljica projekta: dr. sc. Ljiljana Kolešnik, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb). Dobitnik je nekoliko istaknutih stipendija (The Henry Moore Institute, Leeds, Getty Research Institute, Los Angeles), od kojih je posljednja Fulbrightova postdoktorska stipendija za projekt „Ivan Meštrović i anglofone kulture / Primjer presijecanja različitih kulturnih, povijesnih i umjetničkih iskustava“ (SAD, 2018.). Redovito objavljuje znanstvene članke i eseje vezane uz modernu i suvremenu umjetnost i vizualnu kulturu. Autor je brojnih monografskih kataloga izložbi. Samostalno kurira izložbe suvremene umjetnosti i piše o njima.

Valentina Radoš je kustosica u Muzeju likovnih umjetnosti gdje je voditeljica Zbirke slikarstva druge polovice 20. stoljeća (od 1945. godine do danas), Zbirke crteža i grafika druge polovice 20. stoljeća (od 1945. godine do danas) i Zbirke novi mediji (video, DVD, digitalna grafika, instalacije). Uži stručni interesi su joj umjetničke prakse 20. i 21. stoljeća te vizualne komunikacije. Od 2010. godine je kustosica Slavonskog biennale-a. Recentnih autorski projekti su 24. Slavonski biennale – Jednom jedan putnik; (MLU, 2014. –2015.); I was call you tomorrow – Krunoslav Stipeševič; (MLU, 2015.); Granice vidljivosti - 25. slavonski biennale, (MLU, 2016 –2017.), Ivan Faktor - Film koji samo ja gledam, (MLU, 2017.); Tarwuk - 20170621_141332 (2)., (MLU, 2017. –2018.); 26. slavonski biennale – Ravna ploča (MLU 2018.-19.); Davor Sanvincenti Zemlja će jednom biti sunce (MLU 2020); 27. slavonski biennale – Slika kao virus (MLU 2020.); Istočni grijeh (MLU 2021.); Kako su Frukovi radovi nastavili živjeti (MLU 2021.); 28. slavonski biennale, Nove paradigme sreće – od osječke dade do suvremenog kaosa (MLU 2022.). Članica je Udruženja likovnih kritičara AICA.

Janka Vukmir je povjesničarka umjetnosti, kustosica i likovna kritičarka iz Zagreba. Suosnivačica je i predsjednica Instituta za suvremenu umjetnost (1998.). Bila je zamjenica direktora (1993. – 1996.) i direktorica (1996. – 1998.) Soros Centra za suvremenu umjetnost - Zagreb. Organizatorica je niza projekta, inicijativa i događanja na području suvremene likovne umjetnosti u Hrvatskoj i u inozemstvu, u suradnji s raznim organizacijama, ili kao neovisna kustosica. Urednica je i autorica u niza knjiga i publikacija. Suosnivačica je Nagrade Radoslav Putar (2002.) Bila je izvršna direktorica ZGRAF 10 (2008.) suosnivačica i predsjednica HNN – Hrvatski neovisni nakladnici. Na području kulturnog menadžmenta surađivala u više programa Europske kulturne Fondacije, i Grada Zagreba, i kao predavač (na zamjeni) na kolegiju Kulturni menadžment, na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Pokrenula je projekt Transkripcije dnevnika Julija Knifera. Trenutačno radi na istraživanju prvog happeninga u javnom prostoru u Zagrebu.